emailvision.org

Tuberkuloza (TB) je zarazna bolest koja inficira pluća. Prijenos tuberkuloze događa se kada oboljeli kašlje ili kihne, a oslobođenu tekućinu udišu oni oko njega kroz zrak. Međutim, neće svi koji su zaraženi osjetiti simptome tuberkuloze. Može biti da je u latentnom stanju tuberkuloze pa nema znakova. Dakle, koja je razlika između latentne i aktivne tuberkuloze? Trebaju li oboje liječenje? Pogledajte objašnjenje u nastavku.

Što je latentna TB?

Tuberkuloza (TB) je smrtonosna bolest uzrokovana bakterijama Mycobacterum tuberculosis. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tuberkuloza je uvrštena u 10 najvećih uzroka ljudske smrti u svijetu, iznad HIV/AIDS-a. Godišnje oko 1,5 milijuna ljudi umre od tuberkuloze.

Latentna TB je asimptomatska TB infekcija ili ne pokazuje simptome. Da, iako su zaraženi bakterijama koje uzrokuju tuberkulozu, ne pokazuju simptome u obliku kašlja koji je čest kod osoba s tuberkulozom.

Ovo stanje se također naziva neaktivna TB. Osoba s latentnom ili neaktivnom tuberkulozom možda ne zna da ima tuberkulozu jer se ne osjeća bolesno ili ima problema s disanjem kao ljudi s aktivnom TB.

Na stanje latentne tuberkuloze utječe imunološki odgovor koji je otporan na bakterijsku infekciju. Osobe s neaktivnom TB ne mogu prenijeti bakteriju na druge ljude. Ovo stanje se također ne može očitati iz početnog pregleda tuberkuloze kožnim testom.

Uzroci latentne TB infekcije

Stanje asimptomatske tuberkuloze (latentna TB) uzrokovano je bakterijama tuberkuloze koje ulaze u tijelo u stanju mirovanja ili ne inficiraju aktivno. To jest, bakterije se ne razmnožavaju i uzrokuju oštećenja zdravih stanica pluća, obrve "spavaju".

u knjizi Tuberkuloza, napisano je da postoje 3 stadija bakterijske infekcije TB, odnosno primarna infekcija kada bakterije uđu u tijelo, latentna infekcija i aktivna infekcija - kada se bakterije aktivno razmnožavaju. Latentna infekcija može ostaviti bakterije da miruju u tijelu godinama. Ovo stanje ukazuje na latentnu tuberkulozu.

Imunološki sustav radi optimalno tijekom prijenosa i minimalan broj bakterija koje uđu izaziva otpor bakterijskoj infekciji tuberkuloze tako da ne uzrokuje nikakve zdravstvene probleme.

Makrofagi, bijele krvne stanice koje su u prvoj liniji otpornosti imunološkog sustava, uspijevaju formirati zaštitni zid koji se naziva granulom. Ovi granulomi sprječavaju bakterije tuberkuloze da zaraze pluća.

Međutim, ako jednog dana imunološki sustav oslabi, te se uspavane bakterije mogu "probuditi" i pretvoriti u aktivnu tuberkulozu.

Postoji li test za latentnu tuberkulozu?

Stanje latentne tuberkuloze ne može se tek tako znati. Da bi ga otkrila, osoba ne treba samo napraviti kožni test, odnosno tuberkulinski test (Mantouxov test).

Konačnija dijagnoza može se dobiti samo potpunijim pregledima, kao što su krvne pretrage i rendgenski pregledi prsnog koša.

1. Kožni test za tuberkulozu

Kožni test za tuberkulozu poznat je i kao Mantouxov tuberkulinski kožni test (TST). Kožni test se izvodi ubrizgavanjem tekućine zvane tuberkulin u kožu na donjoj strani ruke. Rezultati ovog testa ograničeni su na pokazivanje jeste li zaraženi TB bakterijom ili ne. Ne može se odrediti aktivna ili neaktivna infekcija.

2. Test krvi

Test krvi za tuberkulozu također je poznat kao test oslobađanja interferona-gama (IGRA). Ovaj test se radi nakon što kožni test pokaže pozitivan rezultat. U principu, IGRA test radi otkrivanjem jednog od citokina, odnosno interferona-gama u uzorku krvi koji može ukazivati ​​na odgovor imunološkog sustava na bakterijsku infekciju.

3. Mikroskopija razmaza sputuma

Ovaj pregled je također poznat kao test sputuma ili BTA (acid-fast bacilli). Svrha AFB pregleda je analiza uzoraka sputuma pod mikroskopom kako bi se otkrila prisutnost i broj TB bakterija. Razina točnosti ovog testa veća je od kožnog testa za tuberkulozu.

4. RTG pluća

Rentgenski pregled ima za cilj dovršiti dijagnozu na temelju rezultata pretrage kože i sputuma. X-zrake pluća mogu pokazati znakove oštećenja pluća uzrokovanih bakterijskom infekcijom tuberkuloze.

Tko je pod visokim rizikom od latentne tuberkuloze?

SZO preporučuje da se nekoliko skupina ljudi testira na latentnu tuberkulozu, odnosno ljudi koji su u najvećem riziku od razvoja tuberkuloze. Ovo su skupine ljudi s najvećim čimbenicima rizika od tuberkuloze:

• Odrasli, adolescenti, djeca i mala djeca koja žive s HIV-om moraju se testirati na tuberkulozu.
• Mala djeca i djeca mlađa od pet godina koja su nedavno bila u kontaktu s bolesnikom od tuberkuloze.
• Osobe sa slabim imunološkim sustavom (imunosupresivi) i često komuniciraju s osobama s tuberkulozom.
• Osobe koje imaju dijabetes melitus i komuniciraju s osobama s tuberkulozom.
• Bolesnici koji započinju liječenje anti-TNF (Faktor nekroze tumora) za liječenje reume, obavljati dijalizu (dijalizu), kao i oni koji se spremaju za transplantaciju organa.
• Zdravstveni radnici, odnosno liječnici i medicinske sestre koji liječe pacijente s TB rezistentnom na lijekove (MDR-TB)

Uz ove skupine manji rizik od latentne tuberkuloze imaju i sljedeće skupine ljudi, ali je poželjno napraviti test na tuberkulozu:

• Djeca starija od 5 godina koja su HIV negativna.
• Adolescenti i odrasli koji dolaze u kontakt s bolesnicima od plućne tuberkuloze i u kontaktu s bolesnicima s multirezistentnom tuberkulozom.
• Zatvorenici u zatvorima u kojima vlada epidemija tuberkuloze.
• Useljenici iz zemalja s epidemijom tuberkuloze.
• Korisnici droga.

Liječenje kako bi se spriječilo da latentna TB postane aktivna

SZO kaže da je 5-15% ljudi s latentnim statusom tuberkuloze izloženo riziku od razvoja aktivne tuberkuloze. Bolesnici s latentnom tuberkulozom s HIV/AIDS-om izloženi su najvećem riziku od razvoja aktivne tuberkuloze. To se može dogoditi kada je imunološki sustav osobe oslabljen, ostavljajući prostor za pogoršanje razvoja bakterija.

Stoga, čak i ako ne osjećate simptome tuberkuloze, osoba s ovom bakterijskom infekcijom treba posjetiti liječnika. Za razliku od bolesnika s aktivnom plućnom tuberkulozom čije liječenje također pomaže u sprječavanju prijenosa tuberkuloze, liječenje latentne tuberkuloze provodi se kako bi se spriječila aktivna bakterijska infekcija tuberkuloze.

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuju nekoliko vrsta antituberkuloznih lijekova za liječenje latentne tuberkuloze koji se mogu koristiti, a to su izoniazid (INH) i rifapentin (RPT).

Liječenje se provodi u dnevnim dozama oba lijeka određene na temelju zdravstvenog stanja svake osobe, rezultata osjetljivosti na lijekove na bakterijske izvore infekcije i potencijalnih interakcija lijekova s ​​drugim lijekovima.

Za osobe s HIV-om obično je potrebno 9 mjeseci da se spriječi razvoj latentne tuberkuloze da postane aktivan. Dok obični latentni bolesnici od tuberkuloze mogu se oporaviti kroz ovaj tretman u kraćem vremenu.